петак, 16. јануар 2015.

Povratak

Вратити се није lako gde god da se vracas
radoznale oci prate te iz prikrajka nezainteresovano, a budno.
Pozelis da se sakrijes pa uvlacis glavu u ramena
mada bi najradije posovao i sebe i njih.

Tesko je vratiti se na stare staze.
Neki se ljudi nisu pomerili s mesta za sve vreme koje je proteklo,
zato u tvom pogledu traze sve ono sto misle da su ispustili da osete..

Tesko jeste, ali lepotu povratka poznatim omamljujucim slikama
onog prozivljenog ni jedan gram teskoce ne moze da umanji.
Lutas satima trazeci izgubljeno vreme...a oni nesrecnici sto te prate
ni ne slute koliko su srecni i koliko im zavidis...mada mozda i ne,
jer i oni su ispijeni i istroseni, bas onako kako se ti osecas iznutra...
umorno...

Pitas se zasto misle da si odlazeci dotakao neku boju iz duge?
Nisi, mada si se nadao da hoces..ali uzalud, duga ne postoji.
Da li da im kazes to ili ih ostavis da ti zavide,
tako ce nastaviti da veruju bar u nesto...