петак, 9. август 2019.

Nekom posebnom

Volim boju tvoga glasa

i one reci koje izgovaras nekeko posebno,

drugacije mekano,detinje.

Obicno izmamis osmeh mojim usnama

onaj nesvesni,iskren koji ozari mi lice

isijava srecu valjda..

Privlacim tad poglede slucajnih namernika

koji gledaju me sa simpatijom

kao da znaju da srecna sam.

Volim i tvoje oci

i one imaju neku posebnu car

nije to samo kolorit neodredjene boje

vise je to sjaj koji ti siri zenice

kad me pogledas.

Smesis se ocima i kad pokusavas

da budes ozbiljno odrastao i odgovoran

onda su najlepse

te tvoje vragolaste oci,

koje mi strasno nedostaju dok sklopljene lutaju snovima..

Volim tvoje ruke

kad leprsavo prstima pokusavas da docaras mi

samo tebi znanu sliku..

A posebno mi je drag onaj pramen

koji te uporno izaziva

da ga nesvesnim pokretom vratis na odredjeno mu mesto.

U tim trenucima osetim toplinu po vratu i na obrazima

valjda od zelje za tim dodirom.
.