Da li se ljudska priroda menja a sa njom i društvo ili promene u društvu menjaju čoveka kao pojedinca, pa i samu civilizaciju? Da li je čovek svestan puta kojim kreće? Da li je to rezultat duha vremena ili smišljeno utapanje jedinke u masu? Da li je još uvek moguće sačuvati ljudskost?
среда, 29. април 2015.
Preobražaj: PrAzNa SoBa
Preobražaj: PrAzNa SoBa: U tisini coskova skrivene cuce strpljive,uporne kao da znaju tajnu koju istina nosi. Bez glasa pilje u prazno uzaludnost reci poznata im.. ...
уторак, 28. април 2015.
PrAzNa SoBa
U tisini coskova skrivene cuce
strpljive,uporne kao da znaju
tajnu koju istina nosi.
Bez glasa pilje u prazno
uzaludnost reci poznata im..
Uzdasima ispunjavaju tisinu
ispredaju pricu odlazece srece
tek poneka sapne..kako bi cula sebe
bez optuzbe,sa smeskom
u isto vreme terajuci ga
kao da nije mu mesto tu
u praznoj sobi…
Provlace se jedna kraj druge
u pokusaju da se sloze
umor ih usporava,neverica razdvaja..
Vreme..
SAmo vreme moze ispuniti prazninu sobe
gde se skrivaju MiSLi…
strpljive,uporne kao da znaju
tajnu koju istina nosi.
Bez glasa pilje u prazno
uzaludnost reci poznata im..
Uzdasima ispunjavaju tisinu
ispredaju pricu odlazece srece
tek poneka sapne..kako bi cula sebe
bez optuzbe,sa smeskom
u isto vreme terajuci ga
kao da nije mu mesto tu
u praznoj sobi…
Provlace se jedna kraj druge
u pokusaju da se sloze
umor ih usporava,neverica razdvaja..
Vreme..
SAmo vreme moze ispuniti prazninu sobe
gde se skrivaju MiSLi…
LePtIrOv Let
Smesis se praznog pogleda
mada znas za buru
koja divlja ispred tebe
tamo duboko skrivena
iza mutnih ociju..
Gazis cutanjem
po krilima srusenog leptira
i dok njegove boje nestaju
u prasini
odlazis bez pozdrava.
Ni skrivena lepota
iza ranjenog pogleda
ne usporava tvoj korak.
Da se osvrnes..
Zapitas…
Sam si sebi dovoljan
na putu usputnih stanica
grabeci
ka samo tebi znanom cilju.
mada znas za buru
koja divlja ispred tebe
tamo duboko skrivena
iza mutnih ociju..
Gazis cutanjem
po krilima srusenog leptira
i dok njegove boje nestaju
u prasini
odlazis bez pozdrava.
Ni skrivena lepota
iza ranjenog pogleda
ne usporava tvoj korak.
Da se osvrnes..
Zapitas…
Sam si sebi dovoljan
na putu usputnih stanica
grabeci
ka samo tebi znanom cilju.
Nocas me gubis
U moru reci bez smisla i reda
nocas me gubis
slep i gluv
na cutanje moje.
Ne,ne predajem se bez borbe
al besmisao
uzeo je maha..
Potiskujes sve ono sto bilo je
zarad laznog mira
duse svoje,
bez zelje da cujes
najglasnije cutanje moje.
Stani
ne kopaj vise
preduboko zasao si
krvarim od svakog slova,
ne rusi bar ono sto bese
ostavi netaknuto secanje
da imaju usne cemu
jednom da se smese.
Reci
jedno prosto zbogom
zadrzi bes onog nerodjenog sutra.
Pusti me..
pusti da samo odem
staklenih ociju i usana suvih
daleko..sto dalje..
nocas me gubis
slep i gluv
na cutanje moje.
Ne,ne predajem se bez borbe
al besmisao
uzeo je maha..
Potiskujes sve ono sto bilo je
zarad laznog mira
duse svoje,
bez zelje da cujes
najglasnije cutanje moje.
Stani
ne kopaj vise
preduboko zasao si
krvarim od svakog slova,
ne rusi bar ono sto bese
ostavi netaknuto secanje
da imaju usne cemu
jednom da se smese.
Reci
jedno prosto zbogom
zadrzi bes onog nerodjenog sutra.
Pusti me..
pusti da samo odem
staklenih ociju i usana suvih
daleko..sto dalje..
Preobražaj: ... ULICA GORKIH JAGODA ...
Preobražaj: ... ULICA GORKIH JAGODA ...: Dobrodošli, u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet! Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i Mrtvih Nadanja, stanujem ja. Svako jutro, ...
... ULICA GORKIH JAGODA ...
Dobrodošli,
u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet!
Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i
Mrtvih Nadanja,
u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet!
Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i
Mrtvih Nadanja,
stanujem ja.
Svako jutro, odem do ćoška
Bulevara Prevara.
Tu kupim novine -
"24 časa života manje".
Pogledam oglase,
rubrika "Nadanja",
ali ništa novo...
Čak se i staro razgrabilo!
Oko podne,
sednem u park,
pokraj reke Sećanja,
i gledam kako otiču
nabujale misli...
Popodne je moje vreme,
kada ručam u restoranu
"Prvi poljubac".
Odmah je tu, na Trgu Ironije.
Pitam koji je dan
crno-belog kelnera...
(Pošto znam koji je specijalitet,
kog dana na meniju...)
"Koji je danas dan... ?!"
reče kelner...
"Mislim gospodine, da je danas
Patetični dan!"
"Bože!
Zakleo bih se da je danas
Očajni dan!
Kako prođe nedelja!"
Za Patetični dan,
obično je na meniju
"teška Glupost,
filovana s divljom ljubomorom"
"Moje omiljeno!"
- pomislih.
"Još nešto gospodine?!"
bio je ljubazan kelner.
"Možda... preliv od intriga,
s jednom toplom, sočnom laži!?"
"Mogu li Vam preporučiti
samosažaljenje uz to?!"
"Ko kuva danas?!"
pitah.
"Đavo, čini mi se...
ili Vaša bivša!
Ako joj je počela smena?!"
"Daj! 'Ajde!"
"A, za desert?!"
"Možda neki bol,
u predelu grudi?!"
"Naravno gospodine... Sve za Vas!"
(pozajmljeno jer vredi deliti...od JM )
Svako jutro, odem do ćoška
Bulevara Prevara.
Tu kupim novine -
"24 časa života manje".
Pogledam oglase,
rubrika "Nadanja",
ali ništa novo...
Čak se i staro razgrabilo!
Oko podne,
sednem u park,
pokraj reke Sećanja,
i gledam kako otiču
nabujale misli...
Popodne je moje vreme,
kada ručam u restoranu
"Prvi poljubac".
Odmah je tu, na Trgu Ironije.
Pitam koji je dan
crno-belog kelnera...
(Pošto znam koji je specijalitet,
kog dana na meniju...)
"Koji je danas dan... ?!"
reče kelner...
"Mislim gospodine, da je danas
Patetični dan!"
"Bože!
Zakleo bih se da je danas
Očajni dan!
Kako prođe nedelja!"
Za Patetični dan,
obično je na meniju
"teška Glupost,
filovana s divljom ljubomorom"
"Moje omiljeno!"
- pomislih.
"Još nešto gospodine?!"
bio je ljubazan kelner.
"Možda... preliv od intriga,
s jednom toplom, sočnom laži!?"
"Mogu li Vam preporučiti
samosažaljenje uz to?!"
"Ko kuva danas?!"
pitah.
"Đavo, čini mi se...
ili Vaša bivša!
Ako joj je počela smena?!"
"Daj! 'Ajde!"
"A, za desert?!"
"Možda neki bol,
u predelu grudi?!"
"Naravno gospodine... Sve za Vas!"
(pozajmljeno jer vredi deliti...od JM )
Пријавите се на:
Постови (Atom)