среда, 29. април 2015.

Preobražaj: PrAzNa SoBa

Preobražaj: PrAzNa SoBa: U tisini coskova skrivene cuce strpljive,uporne kao da znaju tajnu koju istina nosi. Bez glasa pilje u prazno uzaludnost reci poznata im.. ...

уторак, 28. април 2015.

PrAzNa SoBa

U tisini coskova skrivene cuce

strpljive,uporne kao da znaju

tajnu koju istina nosi.

Bez glasa pilje u prazno

uzaludnost reci poznata im..

Uzdasima ispunjavaju tisinu

ispredaju pricu odlazece srece

tek poneka sapne..kako bi cula sebe

bez optuzbe,sa smeskom

u isto vreme terajuci ga

kao da nije mu mesto tu

u praznoj sobi…

Provlace se jedna kraj druge

u pokusaju da se sloze

umor ih usporava,neverica razdvaja..

Vreme..

SAmo vreme moze ispuniti prazninu sobe

gde se skrivaju MiSLi…


LePtIrOv Let

Smesis se praznog pogleda

mada znas za buru

koja divlja ispred tebe

tamo duboko skrivena

iza mutnih ociju..

Gazis cutanjem

po krilima srusenog leptira

i dok njegove boje nestaju

u prasini

odlazis bez pozdrava.

Ni skrivena lepota

iza ranjenog pogleda

ne usporava tvoj korak.

Da se osvrnes..

Zapitas…

Sam si sebi dovoljan

na putu usputnih stanica

grabeci

ka samo tebi znanom cilju.


Nocas me gubis

U moru reci bez smisla i reda

nocas me gubis

slep i gluv

na cutanje moje.

Ne,ne predajem se bez borbe

al besmisao

uzeo je maha..

Potiskujes sve ono sto bilo je

zarad laznog mira

duse svoje,

bez zelje da cujes

najglasnije cutanje moje.

Stani

ne kopaj vise

preduboko zasao si

krvarim od svakog slova,

ne rusi bar ono sto bese

ostavi netaknuto secanje

da imaju usne cemu

jednom da se smese.

Reci

jedno prosto zbogom

zadrzi bes onog nerodjenog sutra.

Pusti me..

pusti da samo odem

staklenih ociju i usana suvih

daleko..sto dalje..


Preobražaj: ... ULICA GORKIH JAGODA ...

Preobražaj: ... ULICA GORKIH JAGODA ...: Dobrodošli, u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet! Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i Mrtvih Nadanja, stanujem ja. Svako jutro, ...

Ucio si me

Ucio si me
kako da zivim bez tebe.

Ucio si me da placem
samo kad padaju kise.

Ucio si me da se smesim
i kad mi srce zebe.

Ucio si me
da nije kraj sveta
ako nekad gresim.

Ucio si me kako se cuti
u najduzoj minuti.

Naucio si me
kako da budem sena.

Ali ja sad,vise nisam
ona ista zena...

... ULICA GORKIH JAGODA ...


Dobrodošli,
u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet!
Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i
Mrtvih Nadanja,
stanujem ja.
Svako jutro, odem do ćoška
Bulevara Prevara.
Tu kupim novine -
"24 časa života manje".
Pogledam oglase,
rubrika "Nadanja",
ali ništa novo...
Čak se i staro razgrabilo!
Oko podne,
sednem u park,
pokraj reke Sećanja,
i gledam kako otiču
nabujale misli...
Popodne je moje vreme,
kada ručam u restoranu
"Prvi poljubac".
Odmah je tu, na Trgu Ironije.
Pitam koji je dan
crno-belog kelnera...
(Pošto znam koji je specijalitet,
kog dana na meniju...)
"Koji je danas dan... ?!"
reče kelner...
"Mislim gospodine, da je danas
Patetični dan!"
"Bože!
Zakleo bih se da je danas
Očajni dan!
Kako prođe nedelja!"
Za Patetični dan,
obično je na meniju
"teška Glupost,
filovana s divljom ljubomorom"
"Moje omiljeno!"
- pomislih.
"Još nešto gospodine?!"
bio je ljubazan kelner.
"Možda... preliv od intriga,
s jednom toplom, sočnom laži!?"
"Mogu li Vam preporučiti
samosažaljenje uz to?!"
"Ko kuva danas?!"
pitah.
"Đavo, čini mi se...
ili Vaša bivša!
Ako joj je počela smena?!"
"Daj! 'Ajde!"
"A, za desert?!"
"Možda neki bol,
u predelu grudi?!"
"Naravno gospodine... Sve za Vas!"
(pozajmljeno jer vredi deliti...od JM )

Tu stanujem Ja

"Dobrodošli, u ulicu Gorkih Plodova...! 
 Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama 
i Mrtvih Nadanja, stanujem ja...."

Jeste li procitali negde ove stihove ?