четвртак, 29. мај 2014.

Dušo moja

https://www.youtube.com/watch?v=M2dp7XrI7zQ

Dušo moja

još pamtim veče kad sretoh tebe..

pahulje bele i prvi sneg..

nesigurnost prvih dodira i reči..

tišinu nedorečenih misli, želju i strah..

Lepotu..

lepotu nepoznatog na stazi života..

srušene barijere i početak puta..

Dušo moja

još uvek pamtim mesečev sjaj

koji se utrkuje sa lepotom tvoga pogleda

u onoj tamnoj noći..

Tvoje oči..

o..tvoje oči i neizgovorena pitanja

a odgovori u nama..leže..i ćute..i danas..

Tvoje tamne zenice

potamnele od želje..sreće..

plavetnilo se stopilo negde duboko..

i plamti …i sad…

Dušo moja

jos pamtim i zvonki smeh

kako klizi sa tvojih usana..kao med..

slasno i gipko odzvanja mi u usima

kad god mi zafavališ..u tišini..

Smej se..

Smej se onako od srca

Volela bih da znam, da srećan si..

Dušo moja

pamtiću nežni dodir tvojih nemirnih ruku

u najsvetlijoj noći..

Tvoje prste u mojoj kosi..na mom licu..

kao poljubci koji žare i pale kožu

Tvoje ruke koje obećanje daju nemo

Pamtiću…

Нема коментара:

Постави коментар